„Zdravče venče“: „Ma o čemu pevali, uvek pevamo o ljubavi“ 3.deo

Mnogih običaja više nema, samim tim ni pesama koje su bile njihov sastavni deo. Prenošenje znanja s kolena na koleno ne opstaje u savremenom društvu. Sve je manje i naših najstarijih stanovnika koji neguju kulturno nasleđe svojih predaka. Nestaju i mnogobrojne manifestacije koje su slavile narodno stvaralaštvo.

Ipak, na sreću i kroz savremene trendove provlači se ponešto od onog tradicionalnog. Po mišljenju prof. dr Dimitrija Golemovića etnomuzikologa, našeg sagovornika u ovom serijalu tekstova „Zdravče venče“, u jugoistočnoj Srbiji su i danas najočuvaniji svadbarski običaji i pesme koje ih prate.-Svadba je nekako odolela zubu vremena, mada i tu ima tih transformacija. Ali ono što je bitno, ti obavezni delovi svadbe koji su nekada bili propraćeni pesmom su ostali iako se pesma možda promenila. Taj deo obreda je ostao, pa i dalje postoji potreba da se on proprati muzikom, odnosno pevanjem. Pesma može da se promeni, ali je ipak muzika zadržana. Jer osnova pesme je komunikacija, pesma mora nešto da kaže. Oblici komunikacije se menjaju, imate komunikaciju sa višim silama ili međusobnu ljudsku komunikaciju u okviru uže ili šire zajednice. Zanimljivo je da narod stvara tako što uzme melodiju stare pesme, izvuče tekst stare pesme i stavi novi. Zato su mnoge pesme zadržale arhaične melodije, a dobile novi tekst koji se pojavio iz neke druge potrebe, iz potrebe za drugačijom komunikacijom. Imate na jugoistoku i u drugim krajevima na primer pesmu „Naša doda boga moli, oj dodole, mili bože“. Ta pesma je zamenjena sa „Tri devojke dvor dvorile“, pa imate recimo „„Oj, Moravo“ umesto „Oj, dodole“ na primer. Ona je promenila funkciju, ali je u osnovi ostala ista. Naravno, pesme se i dalje menjaju naročito na nivou pripeva, ali ostaje ista osmeračka osnova. Pesme menjaju funkciju, pa sada ona nije više obredna, već zabavna, ali se u principu ne gubi.

Po nešto od tih tragova prošlosti može se naći i danas. Međutim, ovdašnje bake retko se usuđuju da za medije otpevaju neku od tih pesama, kažu ostarilo se, mnogo šta zaboravilo. Ali, mi smo ipak u Kočanu našli jednu baku, Srbijanku Nikolić, koja se za portal Dobričke prisetila nekih davnih vremena i svoje svadbe, kada je običaj nalagao da se otpeva neka pesma. –Morala je neka pesma da se otpeva, to je bio običaj, kaže baka Srbijanka, a ja sam pevala Mušku pesmu.

Pesma: „Muška pesma“ Srbijanka Nikolić, Kočane (Sjetuje me majka i brine se za me/De provodiš sine i noći i dane/Do juče si s decom bosonog trčao/ I zeleno voće po baštama krao/Oprosti mi majko što ne pitam više/Da li lepše zumbul od ruža miriše/U našem sokaku ima jedna mala/Sladji joj je miris od ranog behara/Oči su joj plave, ko biser iz rose/ A niz grudi bujne rasčešljava kose/ Svaki dan se smijem kad prodje mi mome/ Ne znam ni čija je, a crkoh za njome)

A profesora Cenića pitali smo šta Doljevčani čuvaju. Prema njegovim rečima, u Doljevcu i okolini  danas ima lazaričkih pesama. One su se pevale na Lazarevu subotu pred kućama slaveći početak sunčeve gradacije. Pevalo se o kući, ukućanima, životinjama, svemu što bi domaćica poželela.  -One još uvek žive, pevaju se, mada su današnje lazarice imitiranje ovog običaja, ali i to je bolje nego zaborav. Nekada su to bile dve devojke koje pevaju od kuće do kuće i lazar koji ih vodi. Sada su to uglavnom devojčice, ali lepo je što se deca tome raduju, što samo pokazuje da i dalje nosimo u sebi duh predaka, deo tih paganskih običaja kada se u ovo doba godine slavilo proleće i bog plodnosti. Ostalih običaja više nema, a kad nestane običaj nestane i pesma.

Ono što je primetno, kaže Cenić, je da iako te pesme govore o raznim segmentima života, one se na kraju pretvaraju u ljubavne. -Ma o čemu govorili, u stvari govorimo o ljubavi.

Golub guka na jabuku

Golub guka na jabuku,

Pitajte ga zašto guka,

Da l’ je gladan el je žedan.

Nit je gladan, nit je žedan,

No si guka za devojče,

Za devojče, za komšiče,

Za komšiče beloliko,

Beloliko, crnooko.

Al govori ludo mlado:

-Id’ odatle, golubence!

Komšiče je više moje,

Više moje nego tvoje!

(Kraj trećeg dela)

Projekat “Zdravče venče” sufinansira Opštinska uprava opštine Doljevac

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *